Manastir Jovanje
Ženski manastir iz 16. veka na najvećem meandru Zapadne Morave u Ovčarsko-Kablarskoj klisuri. Obnovio ga episkop Nikolaj Velimirović 1936. godine — prvi ženski manastir u kanjonu „srpskog Atosa". Originalna crkva srušena 50-ih zbog plana za hidroelektranu.
Manastir Jovanje leži na levoj obali Zapadne Morave, tamo gde reka pravi najveći meander u čitavoj Ovčarsko-Kablarskoj klisuri. Okružen strmim šumovitim padinama i vodom sa tri strane, manastir deluje kao da lebdi na rečnom poluostrvu — jedno od najdramatičnijih položaja u nizu svetinja koje krase ovaj kanjon zvan „srpski Atos".
Posvećen je Rođenju Svetog Jovana Krstitelja (Jovanjdan, 7. juli) — po čijem imenu nosi i naziv.
Poreklo i istorija
Na osnovu stilskih karakteristika crkvene arhitekture, istoričari datuju postanak manastira u 16. vek, mada tačan ktitor ni datum osnivanja nisu dokumentovani. Iz ruševina konaka koji su okruživali crkvu — razmere i broj temelja — može se naslutiti da je Jovanje nekada bilo sedište velike i ugledne monaške zajednice.
Kao i gotovo svi manastiri u Ovčarsko-Kablarskoj klisuri, Jovanje je kroz vekove prolazilo kroz periode rušenja i napuštenosti — najčešće kao posledica osmanskog pritiska na crkvu i monaštvo u centralnoj Srbiji.
Obnova — episkop Nikolaj Velimirović i arhimandrit Rafailo
Ključni preokret u novijoj istoriji manastira vezan je za ime Svetog Vladike Nikolaja Velimirovića, episkopa žičkog, koji je u međuratnom periodu obnavljao duhovni i materijalni život manastira u svojoj eparhiji.
1936. godine, na Nikolajevu inicijativu, u Jovanje je stigao duhovnik arhimandrit Rafailo Hilandarac sa dvanaest sestara iz manastira Kalište. Tim dolaskom Jovanje je postalo prvi ženski manastir u Ovčarsko-Kablarskoj klisuri — jedinstven presedan u kanjonu koji je do tada bio isključivo muški monaški prostor.
Rušenje crkve i nova gradnja
Sredinom 20. veka nad klisurom je visila pretnja koja je promenila sudbinu više manastira: planovi za izgradnju hidroelektrane na Zapadnoj Moravi koja bi potopila deo klisure. Zbog te pretnje, pedesetih godina 20. veka crkva manastira Jovanje je srušena — preventivno, pre nego što je plan konačno odustao. Tom rušenju pali su svi vredni arhitektonski detalji originalne šesnaestovekovne građevine; nije sačuvan ni jedan fragment.
Na mestu porušene crkve podignuta je nova manastirska crkva — skromnija od prethodnice, ali funkcionalna osnova oko koje je monaški život nastavljen.
Jovanje danas
Manastir Jovanje danas je aktivni ženski manastir Žičke eparhije. Sestrinska zajednica vodi manastirsko domaćinstvo, a crkva je otvorena za vernike i hodočasnike tokom cele godine.
Ovčarsko-Kablarska klisura
Jovanje je jedan od devet manastira smještenih na svega petnaestak kilometara klisurskog puta duž Zapadne Morave. Ova koncentracija svetinja — koja uključuje Blagoveštenje, Vavedenje, Sretenje, Uspeniju i druge — dala je kanjonu naziv „srpski Atos", po svetogorskom poluostrvu u Grčkoj. Manastirski put kroz klisuru dostupan je automobilom i pešice, a mnogi hodočasnici obiđu sve manastire u jednom danu.
Poseta
Manastir Jovanje dostupan je iz pravca Čačka — magistralnim putem uz Moravu prema Ovčar Banji, odakle manastirski put prolazi klisurom. Udaljenost od Čačka je oko 25 km. Parking je dostupan uz put; do samog manastira vodi kraća pešačka deonica.