Mokra Gora – Šarganska osmica
Šarganska osmica je najatraktivnija turističko-muzejska železnica u Evropi na uskom koloseku — remek-delo industrijskog nasleđa koje savlađuje 300 metara visinske razlike čuvenom petljom od 13,5 km sa dvadesetak tunela, mostova i vijadukta.
Šarganska osmica je najatraktivnija turističko-muzejska železnica u Evropi među prugama uskog koloseka i remek-delo svetskog industrijskog nasleđa.
Gradeći je u periodu od 1921. do 1925. godine, projektanti su visinsku razliku od Mokre Gore do Šargana — oko 300 metara, na dužini od 3,5 kilometra — premostili čuvenom osmicom: petljom dugom 13,5 kilometara iznad podnožja Jatara, sa dvadesetak tunela i nekoliko mostova i vijadukta. Ćira je po prvi put zahuktao 1925. godine, a poslednju osmicu napravio 28. februara 1974, kada je pruga ukinuta.
Istorija gradnje
Ideja o izgradnji pruge datira iz Prvog svetskog rata. U proleće 1916. godine, tokom Austro-Ugarske okupacije, počinju radovi na spajanju Vardišta i Užica. Izgrađeno je devet kilometara pruge do podnožja Šargana — mesto do koga je stigao kolosek i danas se zove Deveti kilometar. Za vreme kopanja tunela ispod brda Budim desila se tragedija: usled odrona kamena zatrpana je cela jedna smena radnika. Poginuli su ruski i italijanski zarobljenici; tačan broj nije poznat, ali meštani svedoče da je smena brojala oko 200 radnika. Na brdu Budimu podignut je skroman spomenik sa jedinom oznakom — godinom 1916.
Radovi su obustavljeni do 1. marta 1921, kada Sarajevska direkcija nastavlja gradnju. Jedan od glavnih projektanata i realizatora pruge bio je Hugo Kajncl, bivši inspektor bosansko-hercegovačkih železnica. Pored atraktivnog tehničkog rešenja, pruga je imala i jednu posebnost — železnička stanica Jatare služila je isključivo kao ukrsna stanica i na njoj nikad nije prodata nijedna karta.
Pruga danas
ŽTP Beograd je 1999. godine počeo obnovu Šarganske osmice u turističke svrhe. Danas je čitava trasa revitalizovana sa autentičnim staničnim objektima i originalnim starim vagonima. Kompozicija Nostalgija — dve lokomotive, tri vagona i panoramski vagon — u funkciji je turističke vožnje, a stanice Jatare i Mokra Gora adaptirane su u ugostiteljske objekte gde se putnici odmaraju i okrepljuju.
Osim Šarganske osmice (kolosek 750 mm), obnovljena je i nekadašnja Šumska železnica koja saobraća dolinom reke Kamešine do izletišta Jatare u dužini od 2 km (kolosek 600 mm). Na početnoj stanici šumske železnice, pored izvora bele vode, nalazi se objekat Zavičajnog udruženja mokrogoraca sa letnjom pozornicom, restoran-vagonima i prodavnicom suvenira. Izletište Jatarice uređeno je za odmor — sa roštiljem, česmom i natkrivenim stolovima.
Obe pruge sa stanicama i izložbenim vagonima čine muzejski kompleks na otvorenom koji oslikava i istoriju železničkog saobraćaja i važan segment istorije mokrogorskog kraja.
Iskustvo vožnje
Vožnja osmicom imala je svoju posebnost i u vreme redovnog saobraćaja. Parnjača se probijala kroz stenovite tesnace između Šargana i Mokre Gore trasom u obliku broja 8 — sa više mesta iz voza videle su se tri pruge u različitim nivoima. Mnogi putnici bi se uspaničili ugledavši voz koji im navodno dolazi u susret, ne znajući da je taj voz na potpuno drugoj deonici petlje. Na 13,5 km trase putniku je praktično nemoguće da shvati kojim je pravcem prošao i kuda tek treba da prođe.
Daleko od užurbanosti modernog života, obogaćena prirodnim lepotama Mokre Gore, ova jedinstvena železnica uz nostalgičan pisak parnjače oživljava romantični duh prošlih dana. Divlji ambijent, slalom kroz krivine, tuneli — avantura koja vraća gotovo zaboravljenu toplinu truckanja vozom.