Manastir Gornjak
Manastir Gornjak nalazi se u Gornjačkoj klisuri, između Žagubice i Petrovca na Mlavi. Gradnja manastira završena je 1380. godine, a ktitor je bio knez Lazar. Od kada je manastir sagrađen, monaški život u njemu odvijao se bez prekida. Od najstarijih građevina sačuvane su glavna crkva posvećena…
Manastir Gornjak nalazi se u Gornjačkoj klisuri, između Žagubice i Petrovca na Mlavi. Gradnja manastira završena je 1380. godine, a ktitor je bio knez Lazar.
Od kada je manastir sagrađen, monaški život u njemu odvijao se bez prekida. Od najstarijih građevina sačuvane su glavna crkva posvećena Vavedenju, i mala kapela u pećini, posvećena sv. Nikoli. Svojom arhitektonskom celinom Gornjački manastir pripada moravskoj školi. Vavedenjska crkva ima trolisnu osnovu sa kupolom. Zvonik i priprada dodati su kasnije. Najinteresantnije freske nalaze se u kapeli sv. Nikole.Živopis je slabo očuvan, a 1847. godine preslikao ga je Živko Pavlović, slikar iz Požarevca. Boljom očuvanošću odlikuju se preostale freske u kapeli Svetog Nikole. Poznati srpski pisac, Đura Jakšić, napisao je poemu "Put u Gornjak".
Do manastira Gornjak može se stići autobusom, jer se nalazi u neposrednoj blizini puta koji povezuje Petrovac na Mlavi sa Žagubicom. Od Žagubice do manastira ima 27 kilometara, a autobusi između Žagubice i Petrovca saobraćaju nekoliko puta dnevno.
-
Noć u Gornjaku — Đura Jakšić
Stihovi Đure Jakšića, ugravirani na ulazu u manastir:
Kao bedem tvrdi crna ponoć stoji,
preko koga preći pust se život boji.
Pobožna obitelj svetog manastira
grešnome je telu davno našla mira.
Onemeše stene, što neme bejahu,
umuknuše zveri u divijem strahu. -
Ne miče se listak, šuma ne šumori,
mrka ponoć preti mrkoj pustoj gori...
Pa i Mlava pusta uzdiše potmulo,
da se ne bi njeno uzdisanje čulo.
Sama u svom strahu priroda se grozi,
strahovite tajne nema ponoć nosi...
Uzdrma se kula, zvono se zanija,
u crkvi se čuje molitvica tija,
užegu se same pogašene sveće,
kroz nemo dvorište neki duh proleće.
Na čelu se bledom, gde je kruna sjala,
svetiteljska svetlost divno zablistala...
Tihim hodom prođe kroz dvoranu staru,
pokloni se triput svetome oltaru,
pa iščezne opet u ponoćnom mraku...
Tako care Lazo dohodi Gornjaku!