Pita

Jedno od starih jela koje se i danas često sprema i vrlo rado jede, a čije je spravljanje vremenom obogaćeno jeste ” pita “ .
Reč pita potiče od grčke reči „ petta ” , kao i samo jelo. Testo za pitu pravi se od pšeničnog brašna i vode, a „ jufka “ ( od arapskog ” ufqua “ što znači tanka kožica, odnosno korica ). Razvlači se preko oklagije, a zatim preko sinije da bude sasvim tanka. Kora se puni nadevom, umotava u rolnu pa tako slaže u tepsiju u krug.
Pite su se nekad pekle u tepsijama pod sačem, na ognjištu, a danas u rernama u šporetu. Nadev za pitu može da bude od sira i jaja i to je pita „ siruša “, od krompira „ krompiruša “, od tikve „ tikvenjača “, od sira, jaja i zelja „ zeljanica “.
Ovoj veštini učila su se sva ženska deca, tako da devojčice sa svojih deset godina zamenjuju majku u tom poslu, a pravljenje pite predstavljalo je veštinu koju je obavezno morala savladati kao vrlo mlada.
I danas se merilom za umešnost i sposobnost jedne žene smatra njena veština pravljenja pite od jufki.
Pored gore navedenih pita ima još i sa jabukama i kupusom